Početna » Lovro Matovina je sa tri zlata bio prvo ime Hrvatskog kupa, zlatni dečki za Zagreb Maksimir bili su Matko Knezović i Ivano Kukla

Lovro Matovina je sa tri zlata bio prvo ime Hrvatskog kupa, zlatni dečki za Zagreb Maksimir bili su Matko Knezović i Ivano Kukla

Sa po dva zlata Lovro Matovina (Koprivnica) do 13 godina i Lučija Galjer (Dubrovnik) do 17 bili su najbolji igrači nedjeljnog hrvatskog kupa u Čakovcu. Pojedinačno zlata osvojili su još Lea Burazor iz Dubrovnika (U13) i Ivano Kukla iz Zagreb Maksimira (U17). Medvedgrad je imao dva parska zlata, Koprivnica zlato u muškim parovima (U13), te zajednički VG i Dubrovnik zlato u ženskim parovima (U17). U subotu su se klubovi pravilno raspodjelili zlatima; naš Matko Knezović do 11, Ranija Vindiš (VG) i Matko Matovina do 15, te Ivan Grubić (BK Međimurje) do 19 godina. Kod juniorki prijavila se samo Lučija Galjer što stvarno ne treba komentirati. Parovi su u subotu pripali Medvedgradu. 

Vikend u Čakovcu za Zagreb Maksimir bio je stvarno odličan. Nakon školske lige Matko Knezović je ponovno bio zlatni, a Sven Mlinarić uspio je dohvatiti broncu (bio je 4. na školskoj ligi od 1. do 4. razreda). U nedjelju do 13. g. Matko je bio treći. U kategoriji mlađih juniora (U17) Ivano Kukla bio je odličan, pojedinačno zlatni, a u parovima brončani. Uz nekoliko parskih medalja, više smo nego zadovoljni, a naših devet igrača ispunila su očekivanja. Tjedan dana kasnije (03.04.) Matko Knezović osvaja ponovno prvo mjesto među najmlađim školarcima i treće mjesto u kategoriji 5. i 6. razreda. Zagreb Maksimir je predstavljalo 10 igrača i to je činjenica koja nas jako veseli.









Kako uvijek pišemo izvještaje sa malim odmakom i zakašnjenjem, možemo nadodati da je u prošli ponedjeljak bila Skupštinu HBS-a (28.03.) gdje je postavljeno pitanje slabog odziva na natjecanja hrvatskog kupa. Nama je to odavno jasno i vrlo je lako odgovoriti: nije od jučer, razlog je više, prvo je dugogodišnji nerad sa djecom i trenerima po klubovima, loša organizacija i mali poticaji, Savez je bez snage, kriva je i dugogodišnja loša politika usmjeravanja novca, razjedinjenost i loša atmosfera, te koncentacija igrača u jednom klubu, i na kraju vrlo malo entuzijazma... sve skupa dalo je svoje. Ima želje za promjenama, možda su i počele, ali dug je put da bi do njih došlo. Klubovi bi trebali imati zajednički cilj i moramo se nadati da to nije samo utopija, novi ljudi i nova politika, više dobrih klubova sa puno djece i pravi zajednički nacionalni centar. A međunarodni su rezultati prava slika našeg (ne)rada, rezultati dolaze samo u mlađim kategorijama, u seniorima se pojavljuju samo u tragovima i na niže rangiranim natjecanjima po južnoj Americi i Africi..., što je uzaludno trošenje novca za skupljanje bodova i lažnu sliku svjetske rang ljestvice. Ponavljamo: vrhunski treneri, 6-8 sati dnevnog rada, međunarodni kampovi, rad rad i rad, te podrška svih struktura...

Dodajemo da u vrijeme pandemije u dvije godine nisu svi klubovi imali isti status, mlađe dobne skupine (do 15) određeno vrijeme nisu smjele raditi, neki klubovi taj problem nisu ni imali, čime je napravljena razlika. Sport i rad sa djecom bili su zakinuti i od strane države, tako da krivnja nije samo u razjedinjenom Savezu, škole nisu radile i štetu ćemo godinama nadoknađivati. Naš problem je i problem hrvatskog sporta. Dosta vremena je prošlo da bih napisao ovakav tekst, što god on donosi ili odnosi, treba nam promjena. Svi smo pomalo krivi, treba nam nova energija, a nova energija su djeca, te vrhunski trener na plaći u Savezu koji ne bi vodio ničiju klupsku politiku... 

Vijesti sa naše službene stranice: subota i nedjelja.


Ostale novosti:

1

1



579716-EPP-1-2016-1-HU-SPO-SSCP
https://hr.badmintonplus.eu/
Upitnik o badmintonu

Izdvojeno

Multimedija

Erste Bank Medo Štedo